Vjesnici proljeća – vjesnici lijepog vremena!
Nakon duge hladne zime, dok druge biljke još spavaju proljetnice svojim cvatom najavljuju buđenje prirode a svojom ljepotom najavljuju raskoš koja će se dogoditi u prirodi u narednim mjesecima. Boje njihovih latica rastapaju sivilo i duge zimske dane i otvaraju put novom godišnjem dobu.
Znate li koje su biljke pokazatelji da nam se proljeće bliži? Najpoznatije proljetnice su visibabe, proljetni drijemovci (zvončić), šafrani, jaglaci, kockavice, i šumarice. Visibaba je najranija proljetnica, cvjeta već pod snijegom, šafran ne uspijeva u sjeni, voli svijetle prozračne šume i proplanke, cvijet se ujutro otvara a navečer zatvara, jaglac raste na livadama sunčanih i suhih staništa, među grmljem, na obroncima i rubovima svijetlih, listopadnih šuma. Zvončić ili drijemovac je vjesnik proljeća koji uspijeva na vlažnim, močvarnim predjelima listopadnih šuma, ali i po šikarama i livadama koje nisu stalno izložene sunčevim zrakama.
Proljetnice su zaštićena vrsta, glavni uzrok ugroženosti je sakupljanje u prevelikim količinama, krčenje šuma, nestanak oprašivača (pčela, bumbara) kao i zarastanje travnjaka. Sakupljanje cijelih biljaka dovodi do njihovog trajnog uklanjanja sa staništa čime se značajno utječe na veličinu njihovih prirodnih populacija. „Potrebno je shvatiti da su biljke ipak najljepše na svojim prirodnim staništima, a ako tamo i ostanu, moći ćemo svake godine iznova uživati u njihovoj ljepoti, dok u našim vazama na stolovima traju samo nekoliko dana.“ – istaknula je ravnateljica JU Zeleni prsten Martina Glasnović
O proljetnicama postoji mnogo priča, mitova i legendi. Jedna kaže da kad mladić djevojci pokloni jaglace, poručuje joj da je obožava. Legenda o visibabi kaže da je svoje ime dobila jer podsjeća na pogrbljenu staricu koja je usamljena živjela u kolibici i brinula o jednom cvijetu. Jednog hladnog siječanjskog jutra izašla je pred svoju kolibicu, ali njezinog cvijeća više nije bilo, zatrpao ga je snijeg. Na mjestima gdje su na snijeg pale njezine suze, pojavili su se nježni cvjetići, pognuti poput nje. Jedan od najpoznatijih grčkih mitova o nekom cvijetu je onaj o narcisu, prekrasnom ali uobraženom mladiću koji se zaljubio u samog sebe gledajući svoj odraz u jezeru. Kako mu ljubav nije bila uzvraćena, od tuge se ubio a njegovo se tijelo pretvorilo u cvijet narcisa.